bučur

bučur

bučur (srpski, lat. bučur)[uredi]

Imenica[uredi]

bučur, m

Značenja:

  1. Slavlje, proslava, veselje. [1]

Primeri:

  1. Donosilo se tu i vina, kobasica, šunke, pravili se bučuri, oni pravi sremski, veseljački. To muško veselje ne samo u kućerku nego i na šoru, raskršću, avliji ili pak negde u šumi uz kotlić, sa paprikašom, zvalo se bučur. [2] [1]


Isto što i bućur [1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Radivoj Prokopljević, Čudesna moć sremske klepetuše. Ruma (Srpska knjiga), 2002, 150 str.

Napomene[uredi]