beòčug

beòčug

beòčug (srpski, lat. beòčug)[uredi]

Značenja:

  1. Gvozdeni deo radnog ama kroz koji se provlače kajasi na radnom amu. [1]

Primeri:

  1. Provúci kajáse kroz beòčug áma. Taraš [1]


Sinonimi:

  1. bleòčӯg [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]