balavura

balavura

balavura (srpski, lat. balavura)[uredi]

Imenica[uredi]

balavura, ž

Kategorije: pren. podr.


Oblici:

  1. balàvura, balavȕra Vršac [1]

Značenja:

  1. Ona koja je nedorasla, nezrela. [1]

Primeri:

  1. Sekѝra me òna nȁša balàvura. Futog Novi Sad Kovilj [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]