astalić

astalić

astalić (srpski, lat. astalić)[uredi]

Imenica[uredi]

astalić, m

Kategorije: dem.


Oblici:

  1. astal [1]

Primeri:

  1. Nàpravi se tàko mȃli astàlić pa tȗ dѐca rúčaju. [2] Sefkerin Prhovo Sombor Uljma Čenej [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene[uredi]