Викиречник:Engleski

Engleski jezik je zapadno germanski jezik koji potiče iz Engleske a takođe se koristi kao maternji jezik u drugim državama Ujedinjenog Kraljevstva - Škotskoj, Velsu, i Severnoj Irskoj, u Republici Irskoj, SAD, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Africi, i brojnim drugim zemljama. Engleski je trenutno četvrti najrasprostranjeniji maternji jezik na svetu (posle kineskog, španskog i hindua), sa nekih 380 miliona govornika.

Ima status lingva franka u mnogim delovima sveta, usled vojnog ekonomskog, naučnog, političkog i kulturnog uticaja Britanske Imperije u 18. i 19. veku i još jačeg globalnog uticaja Sjedinjenih Američkih Država tokom 20. veka. Zbog globalnog uticaja engleskog u svetu nauke, umjetnosti, televizije na i Internetu u poslednjim decenijama, engleski je danas najrasprostranjeniji jezik koji se uči kao drugi jezik na svetu. Od mnogih učenika širom sveta se zahteva da uče engleski, a znanje engleskog jezika je korisno ili čak neophodno za mnoga zanimanja.

engleski jezik
Govori se u: SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i drugim državama
Regija: Velika Britanija, Kanada, Australija, Novi Zeland, i mnogi ostali
Izgovor: /ˈɪŋɡlɪʃ/
Ukupan broj govornika: Maternji jezik: oko 340 miliona
Sekundarni jezik: oko 600 miliona
Rangiran po broju ljudi koji ga govore u svetu: 3. (maternji jezik)
Sveukupno: 1. ili 2.
Jezička grupa:
Klasifikacija:
indoevropski

 germanski
  zapadno germanski
   anglosaksonski

Status jezika
Zvanični jezik u:

53 države

Kodovi i šifre engleskog jezika
ISO 639-1 en
ISO 639-2(B) eng
ISO 639-2(T) eng
ENG ENG

Istorija[uredi]

Engleski je zapadno germanski jezik koji potiče od jezika koje su u prvoj polovini prvog milenijuma u Britaniju doneli germanski doseljenici iz raznih delova severozapadne Nemačke. Među ovim plemenima su bili Frizijci, Angli, Saksi, i Juti. Prvobitni germanski jezik je zatim primio uticaje od dva talasa invazije. Prvo od strane govornika jezika skandinavske grane germanske familije, koji su kolonizovali delove Britanije u osmom i devetom veku. Drugi talas su činili Normani u 11. veku, koji su govorili varijetet francuskog. Ove dve invazije su engleski učinili visoko 'kreolizovanim'; kreolizacija nastaje od kohabitacije govornika različitih jezika, koji razvijaju hibridni jezik za osnovnu komunikaciju. Kohabitacija sa Skandinavcima je uslovila značajno gramatičko pojednostavljivanje i leksičko obogaćivanje anglo-frizijskog jezgra engleskog; kasnija normanska okupacija je dovela do kalemljenja razrađenijeg sloja reči iz romanske grane evropskih jezika na germansko jezgro; ovaj novi sloj je ušao u engleski kroz korišćenje na sudovima i u vlasti. Stoga se engleski razvio u 'pozajmljivački' jezik značajne gipkosti i ogromnog fonda reči.

Prema Anglo-Saksonskom Letopisu, približno oko 449 godine, Vortigern, Kralj Britanskih Ostrva, pozvao je "Anglikansku lozu" (Angli, predvođeni Hengstom i Horsom) kako bi mu pomogli u odbrani od Pikta. Zauzvrat, Anglima je bilo zagarantovano zemljište na jugoistoku. Dodatna pomoć je tražena, i u pomoć došli su Saksi, Angli i Juti. Letopisi takoće pišu o daljem naseljavanju kolonistima koji su vremenom uspostavili sedam kraljevina: Nortumbrija, Mercia, Istočna Anglia, Kent, Eseks, Suseks i Veseks. Moderna učenja prihvataju ovu priču kao legendarnu i politički obojenu.

Ovi germanski osvajači dominirali su nad izvornim Keltsko-govorećim stanovništvom, čiji su jezici preživeli u Škotskoj, Velsu, Kornvalu i Irskoj. Dijalekti upotrebljavani od strane osvajača sačinili su akcenat kasnije poznat kao Stari engleski, koji podsećaju na pojedine priobalne dijalekte u današnjoj Holandiji i severo-zapadnoj Nemačkoj. Kasnije, dijalekat je potpao pod strogi uticaj Severno-germanskog jezika Nors, upotrebljavan od strane Vikinga, koji su mahom naselili severoistočni deo ostrva (videti Jorvik). Novi i stari naseljenici pričali su jezicima sa suprotstavljenih grana Germanske porodice. Veliki broj reči delili su leksikološke korene ili su bile slične, dok im je gramatika bila udaljenija, uključujući prefikse, sufikse i izgovor značajnog broja reči. Usled sličnosti i raznolikosti jezika, neminovna je bila kreolizacija jezika, koja je usledila, izostavljanjem većeg dela gramatike Starog Engleskog, uključujući rodove i padeže, sa izuzetkom zamenica, čime je jezik postao znatno prostiji i jednostavniji. Najpoznatije delo iz Staro-engleskog perioda je epska poema Beovulf, od strane nepoznatog autora.

U periodu od 300 godina nakon Normanskih osvajanja 1066 g., normanski kraljevi i plemstvo govorili su varijantom Francuskog. Veliki broj Normanskih reči asimiliran je u Stari engleski, rezultujući dupliranjem Staro-Engleskih reči (pr. ox/beef, sheep/mutton). Normanski uticaj ojačao je kontinualnu evoluciju jezika tokom narednih vekova, rezultujući danas poznatim Srednjim Engleskim. Među izmenama bilo je širenje upotrebe unikatnog aspekta Engleske gramatike, tj. 'kontinualnog' vremena, dodavajući sufiks '-ing'. Tokom 15.og veka, Srednji engleski dalje je promenjen usled Velike samoglasničke promene, širenja standardizovanog Londonskog dijalekta u vladi i administraciji, i standardizovanja štampanja. Moderni engleski se može pratiti nazad do doba Vilijama Šekspira. Najpoznatije delo iz doba Srednje Engleske su Priče iz Kanterberija Džefrija Šausera.

Klasifikacija i srodni jezici[uredi]

Engleski jezik pripada zapadnoj pod-grani germanske grane indo-evropske porodice jezika. Najbliži živi srodni jezik Engleskom jeste Skots (Lalans), jedan Zapadno-Germanski jezik koji se govori u većem delu Škotske i delovima Severne Irske. Poput Engleskog, škotski je direktan izdanak Starog Engleskog, takođe poznatog kao Anglo-Saksonski.

Nakon Skotsa, sledeći najbliži srodni jezici su frizijski (upotrebljavan u Holandiji i Nemačkoj), i nisko-saksonski, primarno upotrebljavan u severnoj Nemačkoj. Drugi manje srodni živi jezici uključuju holandski, afrikaans, nemački i skandinavske jezike. Veliki broj francuskih reči razumljivi su engleskom govorniku (izgovori, doduše, nisu uvek identični), jer je engleski prihvatio ogromnu količinu jezičkog blaga normanskog jezika nakon normanskih osvajanja, i od francuskog u budućim stolećima; kao rezultat, značajan deo engleskog jezičkog blaga je dosta sličan francuskom, uz manje razlike u pravopisu (završetak reči, upotreba starog francuskog pravopisa, i sl.), kao i povremene razlike u značenju reči.

Geografska rasprostranjenost[uredi]

Rasprostranjenost

Engleski je najrasprostranjeniji jezik sveta danas; ukupno 600-700 miliona ljudi upotrebljava engleski redovno. Oko 377 miliona ljudi koristi engleski kao svoj maternji jezik, a podjednak broj ljudi koristi ga kao svoj drugi strani jezik. U širokoj je upotrebi u javnoj i privatnoj sferi u više od 100 zemalja širom sveta. Osim toga, engleski je zauzeo primarno mesto u međunarodnim, akademskim i poslovnim krugovima. Trenutni status engleskog jezika se upoređuje sa položajem latinskog u prošlosti.

Engleski je zvanični jezik sledećim zemljama: Australija (australijski engleski), Bahami, Barbados (karipski engleski), Bermuda, Dominika, Gibraltar, Grenada, Gvajana, Jamajka (jamajčanski engleski), Novi Zeland, Antigva i Barbuda, Sveta Lucija, Sveti Kits i Nevis, Trinidad i Tobago, Velika Britanija (britanski engleski), Američka Devičanska ostrva i SAD (američki engleski).

Engleski je takođe jedan od primarnih jezika u sledećim državama: Belize (sa španskim jezikom), Kanada (sa francuskim jezikom), Indija (sa hindi i ostalim 21 zvaničnim jezikom), Irska, Singapur, Filipini (sa Filipinskim jezikom), i Južnoafrička Republika (sa 10 drugih jezika uključujući i jezik zulu).

U Hong Kongu engleski je zvanični jezik i ima široku primenu u poslovnim aktivnostima. Počinje da se uči još u obdaništu. U nekim osnovnim školama časovi se održavaju na engleskom, u većini srednjih škola takođe a na fakultetima su sva predavanja na engleskom. Velikom broju studenata engleski je maternji jezik. On se toliko koristi da je neadekvatno reći da je engleski drugi ili strani jezik u Hong Kongu, mada još uvek ima dosta ljudi koji imaju veoma malo znanje engleskog ili čak nikakvo.

Većina Englesko-govorećeg stanovništva (67 do 70 od sto) živi u Sjedinjenim Državama. Pored toga što Federalna uprava SAD nema zvanični jezik, proglašen je zvaničnim u 27 od 50 država, od kojih je većina engleski proglasila njihovim jedinim zvaničnim jezikom. Havaji, Luizijana i Nju Meksiko takođe imaju imenovano havajski, francuski i španski kao zvanične jezike u konjukciji sa Engleskim.

U velikom broju zemalja gde engleski nije većinski primarni jezik, zvanični je jezik; ove zemlje uključuju: Kamerun, Fidži, Federalne Države Mikronezije, Gana, Gambija, Kiribati, Lesoto, Liberija, Kenija, Namibija, Nigerija, Malta, Maršalska Ostrva, Pakistan, Papua Nova Gvineja, Filipini, Ruanda, Solomonska Ostrva, Samoa, Sijera Leone, Svazilend, Tanzanija, Zambijai Zimbabve.

Engleski je najšire učeni i upotrebljavani jezik na svetu, i, zbog toga, veliki broj lingvista veruju da više nije ekskluzivni kulturni amblem "domaćih Engleskih govornika", već da je jezik koji prihvata razne kulturalne aspekte širom sveta, kako raste njegova upotreba. Drugi veruju da postoji granica dokle engleski može da zadovoljava komunikativne potrebe. Engleski jezik se najviše izučava kao strani u Evropi (32.6 od sto), zatim sledi francuski, nemački i španski. Takođe je najizučavaniji jezik u Japanu, Južnoj Koreji i Narodoj Republici Kini (Tajvan), gde je obavezan u većini srednjih škola. Videti engleski kao dodatni jezik.

Engleski kao globalni jezik[uredi]

Zbog svoje široke govorne rasprostranjenosti, engleski se često naziva "globalni jezik". Iako engleski nije zvanični jezik u većini država, on je najčešće drugi jezik koji se govori uz maternji jezik te zemlje. On je takođe po internacionalnim standardima zvanični jezik u avio komunikaciji. Njegova rasprostranjenost kao prvog ili drugog jezika je glavni pokazatelj njegovog globalnog statusa.

Postoje brojni argumenti za i protiv engleskog (ili bilo kog drugog jezika) kao globalnog jezika. U jednu ruku, postojanje globalnog jezika pomaže u komunikaciji i objedinjavanju informacija (na primer u naučnoj zajednici). Međutim, engleski kao globalni jezik isključuje one koji ga, iz nekog razloga, tečno ne govore. Takođe, on marginalizuje one čiji maternji jezik nije "globalni".

Drugi razlog za zabrinutost je taj što širenje globalnih jezika (engleskog, španskog i dr.)za rezultat ima nestajanje manjih jezika, često zajedno sa kulturama i religijama koje su pomoću tih jezika prenošene. Engleski je povezan sa nestankom brojnih jezika. Mnogi od tih nestanaka su vodili ka gubitku kulturnog nasleđa. Američki Indijanci su bili najjače pogođeni ovim fenomenom.

Dijalekti i regionalne varijante[uredi]

Ekspanzija Britanaca i Amerikanaca je raširila i upotrebu engleskog jezika širom sveta. Trenutno je on drugi ili treći jezik po broju ljudi koji ga govore, nakon mandarinskog kineskog jezika; da li ima više onih čiji je maternji jezik engleski ili onih čiji je maternji jezik španski, zavisi od toga ko broji i kako. Pošto se raširio širom sveta, engleski je dao veliki broj dijalekata i kreolskih jezika baziranih na engleskom kao i jezika-mešavina.

Glavne varijante engleskog jezika najčešće sadrže i po nekoliko pod-varijanata, kao što je kokni u britanskom engleskom, njufaundlendski engleski unutar kanadskog engleskog i afričko-američki engleski u američkom engleskom. U engleskom jeziku, nijedna njegova varijanta se ne smatra jedinim standardom.

Škotski je jedan od dijalekata engleskog. Izgovor, gramatika i leksika se razlikuju od standardnog engleskog, ponekad drastično. Škotski dijalekt poseduje neke osobine nemačkog jezika, poput guturalnog izgovora.

Usled česte upotrebe engleskog kao drugog jezika, postoji mnogo različitih dijalekata, na osnovu kojih se može se može odgonetnuti koji je govornikov maternji jezik.

U mnogo zemalja širom sveta engleske reči i fraze su pomešane sa njihovim svakodnevnim govorom. Tako nastaju jezičke mešavine. Glavni predstavnici ovih ad hok konstrukcija, koje se ne ubrajaju u pidžin i kreolske jezike, su Engriš, Vasei-eigo, Frengleski i Špengliš. Europanto kombinuje mnoge jezike, ali mu je engleski osnova.

Izvedene varijante engleskog jezika[uredi]

  • Bazični engleski je uprošćena verzija za međunarodnu upotrebu. Proizvođači aviona i druge opreme često pišu uputstva za upotrebu na bazičnom engleskom. Neke škole engleskog na Dalekom istoku koriste ovu varijantu u početnim fazama obuke.
  • Specijalni engleski je uprošćena verzija engleskog jezika koju koristi Glas Amerike. Rečnik se sastoji iz 1500 reči.
  • Reformisani engleski je rezultat kolektivnog doprinosa da se unapredi engleski jezik.
  • Sispik, erspik i polispik, su verzije zasnovane na ograničenom rečniku. Stvorio ih je Edvard Džonson tokom 1980-ih kao pomoćno sredstvo za mećunarodnu kooperaciju i komunikaciju.
  • Evropski engleski je nova varijanta engleskog jezika koja je zamišljena kao zajednički evropski jezik.

Gramatika[uredi]

Engleska gramatika je bazirana na svojim germanskim korenima, iako su neki naučnici tokom 1700-te and 1800-te pokušali da nametnu Latinsku gramatiku na to, sa malo uspeha. Engleski je samo neznatno izmenjen, mnogo manje nego većina Indo-Evropskih jezika. To nadoknađuje stavljanjem više gramatičkih informacija u pomoćne reči kao i red reči, kroz zadržavanje dodataka kao:

  • 3. lice jednine prezent
    • Alfredo works. -s
  • Prošlo vreme
    • Alfredo worked. -ed
  • Radno vreme sadašnje
    • Alfredo is working. -ing
  • Past particip
    • The car was stolen. -en
    • Alfredo has talked to the police. -ed
  • Gerund
    • Working is good for the soul. -ing
  • Množina
    • All your sigs are mine. -s
  • Komparativ
    • Alfredo is smarter than Ricky. -er
  • Superlativ
    • Alfredo has the bluest eyes. -est

Za razliku od mnogih indo-evropskih jezika, engleske imenice nemaju rod (osim 3. lica jednine kod zamenica).

Rečnik[uredi]

Skoro bez izuzetka, germanske reči (koje sadrže sve osnove kao npr. zamenice and konjukcije) su kraće, i više neformalne. Romanske reči se često smatraju više elegantnim ili edukativnim.

Poreklo reči[uredi]

Jedna od posledica uticaja francuskog jezika na engleski je ta da je rečnik engleskog podeljen na reči germanskog porekla (uglavnom staro-engleski), i one koje su "Latinizmi" (izvedeni iz latinskog, uglavnom iz normansko-francuskog, ali i direktno iz latinskog).

Engleski jezik ima leksičku sličnost sa nemačkim od 60%, sa francuskim 27%, i 24% sa ruskim jezikom.

Komjuterska analiza 80.000 reči u starom Kratkom Oksfordskom Rečniku (treće izdanje) (autori analize Tomas Finkelštet i Diter Volf, 1973) procenila je poreklo engleskih reči:

  • francuski, uključujući stari francuski i anglo-francuski: 28.3%
  • latinski, uključujući moderni tehnički i naučni latinski: 28.24%
  • stari i srednji engleski, stari nordijski, i holandski: 25%
  • grčki: 5.32%
  • nepoznata etimologija: 4.03%
  • izvedenice iz ličnih imena: 3.28%
  • svi ostali jezici doprinose manje od 1%

Džejms Nikol je ovim povodom primetio: Problem definisanja čistote engleskog jezika je u tome što je engleski čist koliko i prostitutka. Mi ne samo da pozajmljujemo reči; ponekad, engleski progoni druge jezike i prebija ih da bi im ispraznio džepove u potrazi za novim rečima. [1]

Sistem pisanja[uredi]

Engleski jezik koristi latinski alfabet. Ortografija engleskog je istorijska a ne fonološka. Izgovor i pisanje se značajno razlikuju.

Pisani akcenti[uredi]

U engleskom postoje određene reči koje koje se pišu sa naglašenim akcentom. Ove reči su uglavnom preuzete iz drugih jezika, uglavnom francuskog.

Spoljašnje veze[uredi]

Dodatna literatura[uredi]

  • Baugh AC and Cable T. A history of the English language (5th ed), Rouledge, 2002 (ISBN 0415280990_
  • Crystal, D. The Cambridge encyclopedia of the English language (2nd ed), Cambridge University Press, 2003 (ISBN 0521530334)
  • Halliday, MAK. An introduction to functional grammar (2nd ed), London, Edward Arnold, 1994 (ISBN 0340557826)
  • McArthur, T (ed). The Oxford Companion to the English Language, Oxford University Press, 1992 (ISBN 019214183X)