Викиречник:Diglosija u arapskom jeziku

Diglosija je pojava u kojoj zajednica govornika upotrebljava paralelno dve bitno različite varijante istog jezika, u zavisnosti od komunikacijskog konteksta. Diglosija je pojava koja zahvata čitavu zajednicu, a dvojezičnost (bilingvizam) individualna je pojava. Za ceo govorni prostor arapskog jezika karakteristična je diglosija. U arapskom jeziku sa jedne strane stoji standardni jezik, izveden iz klasičnog (الفُصْحَى), a sa druge strane je jezik dijalekata(العَامِيَة). Standardni jezik je jezik se opisujue kao, književni i formalni jezik koji iskazuje visok stepen homogenosti i služi kao službeni jezik svih arapskih zemalja.[1] To je jezik islama (druge po veličini religije na svetu), panarapski nacionalizam, i označava arapski identitet. Dijalekat, s druge strane, predstavlja narodnu književnost i svakodnevni vid komunikacije. Arapima je maternji jezik upravo taj dijalekat, dok književni arapski uče procesom obrazovanja i školovanja. Pored ova dva, u govornoj praksi javljaju se brojni prelazni varijeteti koji predstavnjaju svojevrsnu funkcionalnu mešavinu standardnog varijeteta i dvaju govora u kontaktu.

Diglosija i obrazovanje u arapskom svetu[uredi]

Stopa pismenosti u arapskom svetu je nego prosečna ѕa zemlje u ravoju i predstavlja izazov za sistem obrazovanja. Pored konstantnih napora da se poboljša jezička politika u arapskom svetu, većina ovih pokušaja se zasnivaju na pedagoškim i jezičkim sugestijama za poboljšanje usvajanja standardnog jezika. Primećujue se rastuća svest među arapskom obraovanim svetom o direktnoj vezi između upotrebe standardnog jezika u formalnom obrazovanju i i visokog stepena nepismenosti u arapskim zemljama. Obrazovna politika razvojnog diskursa u arapskom svetu trenutno nema odgovoren a problem diglosije, koji su posebno važni za razvoj pogodnih obrazovnih metoda i i prakse za razvoj pismenosti.[2]

Standardizacija[uredi]

U definiciji svih jezika postoje utvrđena gramatička pravila u standardnom jeziku. Postoje gramatike, rečnici, izgovor, stil pisanja, kao i utvrđena norma izgovora, gramtike i rečnika koji dozvoljava male varijante na temu. S druge strane deskriptivne i normativne studije dijalekta ili ne postoje ili su novijeg datuma i malobrojne. Na njima su najviše radili učenjaci van područja govornog jezika i pisani su na drugim jezicima. Dijalekat nema ustaljena pravila pisanja, gramatiku, rečnik i način izgovaranja.[3]

Reference[uredi]

  1. D. Tanasković, A. Mitrović, Gramatika arapskog jezika, Beograd, ZUNS, 2011, str. 15
  2. Khamis-Dakwar, R. , Children’s attitudes towards the diglossia situation in Arabic and its impact on learning. Language, Communities, and Education, 1, 2005, str. 75-86
  3. Čarls Ferguson (1959). „Diglossia [Diglosija]“ (na ((en))) (pdf). Word (Njujork: International Linguistic Association) 15: 325-340. ISSN 0043-7956 Pristupljeno 9. 11. 2013.