šȕša

šȕša

šȕša (srpski, ćir. šȕša)[uredi]

Imenica[uredi]

šȕša, ž

Kategorije: pogr.


Oblici:

  1. šuša [1]

Značenja:

  1. Nesposobna, bezvredna osoba; osoba bez imalo ugleda, ništarija. [1]

Primeri:

  1. Mȋ smo ìmali šȕše i róge. Šȕše su bez rogóva i dáju dȍsta mléka. [2] Sviloš Martinci Ležimir Šuljam [1]
  2. Da se nè jem, jȅ l? A svȁka šȕša dànaske mȍž d[a] ȉma àfto i kȕću, a nè rādidu nȉšta. Jaša Tomić Susek Sviloš Sombor Novi Sad Kikinda Novo Miloševo Šurjan Boka Neuzina Jasenovo Ivanda [1]
  3. Kojekàkva šȕša pa i òna ìma. Pačir [1]
  4. Šȕšo, štȁ sàmo ćútīš? Laćarak [1]
  5. Mȏra svȁka šȕša da me znȃ? Taraš [1]


Sinonimi:

  1. ćȕla [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.

Napomene[uredi]