slan

slan

slan (srpski, ćir. slan)[uredi]

Kategorije: pren.


Oblici:

  1. sláno, slána [1]

Značenja:

  1. Koji sadrži u sebi soli, koji je zasićen solju. Sremska Mitrovica[1]
  2. Koji je pripremljen, začinjen solju (o jelu). [1]
  3. Koji je pripremljen upotrebom soli, u rastvoru soli, radi konzerviranja, usoljen. [1]
  4. Duhovit; dvosmislen. [1]

Primeri:

  1. Sàmo smo mȉ kàdgod prȁvili još slàtku i slánu pȉtu poslè supe. Novi Sad [1]
  2. Je li dȍvoljno sláno, je li bibȅra da l ȉma dȍsta? [2] [3] Izbište Sremska Mitrovica Gospođinci Bašaid [1]
  3. Onda uopšte ne skidamo ljusku, ništa s nje, krljušt, neg samo je prosečemo, isperemo dobro iznutra, izbacimo iz nje... drob... Onda se nasoli i stoji u soli... i onda posle slane ribe može da se pije i pivo i vino. [4] Novi Sad [1]
  4. Slánu rȉbu smo kúpili. [4] Vršac Bačka Palanka [1]
  5. Svekrva je obično najveselija i uvek spremna za svaku šalu, „slanu ili neslanu”, a ako to ne bi bilo tako, znači da nešto nije u redu sa snahom. [5] [1]


Izrazi:

  1. Sláno ko cécelj Sombor Mokrin [1]
  2. Kad me prođeslano ("kad prođe ljutnja, srdžba, kad se odobrovoljim"). Novo Miloševo [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić, dr Dragoljub Petrović; Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, Matica srpska, Novi Sad
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 136.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 108.
  4. 4,0 4,1 Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  5. Mile Popov, Svadba u severnom Banatu. — Rad, 18—19, 1969—1970, 29—72, str. 66.

Napomene[uredi]

Šablon:Tetr