dobroćudan

dobroćudan

Srpski

dobroćudan (srpski, ćir. dobroćudan)

Pridev

dobroćudan -a, -o, prid.

Slogovi: dob-ro-ću-dan


Značenja:

1. Osoba, koja ima dobru narav i ćud
2. Osoba, koja ima dobre namere i ne misli zlo

Sinonimi:


Reference

Napomene