samoglasnik
samoglasnik
samoglasnik (srpski, lat. samoglasnik)
Padež | Jednina | Množina |
---|---|---|
Nominativ | samoglasnik | samoglasnici |
Genitiv | samoglasnika | samoglasnika |
Dativ | samoglasniku | samoglasnicima |
Akuzativ | samoglasnik | samoglasnike |
Vokativ | samoglasniče | samoglasnici |
Instrumental | samoglasnikom | samoglasnicima |
Lokativ | samoglasniku | samoglasnicima |
Imenica
samoglasnik, m
Slogovi: sa-mo-gla-snik, mn. sa-mo-gla-sni-ci
Značenja:
- [1] je naziv za glas u govornom jeziku koji se stvara bez zapreke u govornom traktu tako da vazdušna struja slobodno prolazi od pluća do usana
Prevodi
|
|
Reference
- ↑ Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1. (COBISS)
Srodni članci sa Vikipedije:
- [1] samoglasnik