dírati

dírati

dírati (srpski, lat. dírati)[uredi]

Glagol[uredi]

dírati, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. dirati, dȋram [1]# dirnem, dirati [1]

Značenja:

  1. Dodirivati, ticati nešto. [1]
  2. Uzimati nešto. [1]
  3. Imati dejstvo na nešto, uticati, delovati. [1]
  4. Napadati, nasrtati na nekoga. [1]
  5. Uznemiravati. [1]
  6. Zadevati, peckati nekoga. [1]
  7. Pružiti ruku, neko oruđe i sl. do kratkotrajnog dodira s nečim. [1]
  8. Uzeti nešto od hrane, okusiti. [1]

Primeri:

  1. Krȁva je jȃko mírna. Čѐšӣ je kako vȍleš, sàmo nѐmoj za sȉse dírati dok je nѐ meteš nȕ[z] zӣd, dok je nѐ vēžeš. [2] [3] [4] Martonoš Begeč Novi Kneževac Novo Miloševo Itebej Zrenjanin Tomaševac [1]# Ѝzvādim právo na pȕšku (tȏ ste trȅbali u pȓvi mȁ napísati) — bȉo džȁndari, bȉo kȏ da dȏđe, mòja [je] pȕška òbešena tȗ ù sobu; tȏ nѐ sme dírati nȉko (jel kad ѝdem ȕ polje da me zùstavi) — kad ȉmam právo!. [5] Novo Miloševo [1]# U màrtӯ se sȉje, pàsӯlj se òkopa, nȅko òprska, i òkopā ga i nѐ dӣra do àvgusta, dok se ne čùpa. [6] Parage [1]# Nȉko nas níje díro i mȋ nȉkog. [7] Srbobran [1]
  2. Níje nas nȉko díro. Kalaz [8]# Onda su dòšli dȍktori, pa su ȍma ràsekli i zȁvӣli. Onda je nísu dírali trȋ dȃna. [9] Martonoš [1]# Díraju je dečùrlija. Šimanovci [1]# Ako ȍće da bȑže ѝde, ȍnda švȉćne i vȋkne po ȉmenu, i mȁlo nȁtrag dȉrne kàmdžijom, i ȅto. Tovariševo [1]# Nísu ni dírnule tȏ što sam jȃ spȁkovala, […] ní su tȅle da jȅdu, ra zò čā rane. [10] Parage [1]


Izvedene reči:

  1. dirnuti [1]


Izrazi:

  1. Ne diraj u gomno da ti smrdi! ("ne treba se svađati s razdražljivom osobom"). [1]
  2. ne diraj u zoljino gnjezdo! ("ne treba se svađati s osobom koja je ljutite prirode, prznica, svađalica"). Jasenovo [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić, dr Dragoljub Petrović; Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, Matica srpska, Novi Sad
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 218.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 31.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 87, 104.
  5. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 123.
  6. Marija Špis, Fonološki opis govora Paraga. — SDZb, knj. HHHVII, 1991, 553—620, str. 582.
  7. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 208.
  8. Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  9. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 217.
  10. Marija Špis, Fonološki opis govora Paraga. — SDZb, knj. HHHVII, 1991, 553—620, str. 592.

Napomene[uredi]