Pređi na sadržaj

govorljivac

govorljivac

govorljivac (srpski, lat. govorljivac)[uredi]

Imenica[uredi]

govorljivac, m

Značenja:

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) ćaskalo, brbljavko, pričalo, benetalo, lomatalo, reg. hlapimuha reg., brbljalo, tračer, trtljalo, nar. seronja nar., brbljov, brbljavac, blebetalo, trabunjalo, brbljivac, brgljalo, trtljivac i trtljavac, brgljoč, praznoslov, govnogrizac nar., čavrljalo, naklapalo, lupetalo, kenjator nar., ćaskalo, brbljavko, pričalo, benetalo, lomatalo, hlapimuha reg., brbljalo, tračer, trtljalo, seronja nar., brbljov, brbljavac, blebetalo, trabunjalo, brbljivac, brgljalo, trtljivac i trtljavac, brgljoč, praznoslov, govnogrizac nar., čavrljalo, naklapalo, lupetalo, kenjator nar., brbljavica [1][n 1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

Napomene[uredi]

  1. Ovo značenje je izvedeno preko sinonima. Molimo vas da zamenite ovaj šablon odgovarajućim opisom značenja.