venčanica

venčanica

venčanica (srpski, ćir. venčanica)[uredi]

Imenica[uredi]

venčanica, ž

Oblici:

  1. venčanȉca Vršac Jasenovo, venčànica [1]
  2. venčanȉca Vršac [1]

Značenja:

  1. Nevestinska haljina. [1]
  2. Izvod iz matične knjige venčanih. [1]

Primeri:

  1. Jȁo, kȁko je svȅkrva kúpila fȋnu venčànicu, od fȋnog materijála. Beška [1]
  2. Òna bíla ìsprošena u Sírig, i venčànica već sašivèna, i ȏn òtišo, i òna da prȏba venčànicu, i òstavi tȁmo svȅ, i dȏđe. [2] Đala Susek Sviloš Čerević Laćarak Šimanovci Dobrinci Subotica Sombor Pačir Martonoš Mol Čurug Gospođinci Žabalj Kać Kovilj Begeč Melenci Novo Miloševo Novi Bečej Kumane Itebej Melenci Taraš Ivanda Deska [1]
  3. Ìmala sam venčànicu što níje nȉko ìmō, od mȍlovane sví le. Bačinci [1]


Sinonimi:

  1. ruvo [1]


Imenica[uredi]

venčanica, ž

Oblici:

  1. vènčanica, venčanȉca Margita Vršac Uljma Izbište Jasenovo Vračev Gaj [3], venčànica [1]
  2. vènčanica [1]
  3. vȅnčanica [1]

Značenja:

  1. Greda koja se prostire dužinom čitavog zida kuće i na koju se naslanjaju rogovi. [1]
  2. Greda na čardaku. [1]

Primeri:

  1. Preko zidova kuće postavljala se drvena greda zvana venčanica. Pančevo Bački Brestovac [1]
  2. Kostur kolibe čine dve deblje grede, na vrhu vezane venčanicom. [1]
  3. Zatim su po sta vljeni rogovi sa pajantama i ven ča ni cama, a na rogove prikucane su letve i na njih poređani crepovi i bokali. Turija [1]# Tȏ se zòve venčànica. Tàko se zválo što obdr̀žāva célu tȗ grȃđu, rȍgove tȇ. Despotovo [1]
  4. Venčànica je tȏ što mȅtedu po zídu, po zídu mȅtedu dúžom grȇdu. Obrež [1]
  5. Ako su dr̀vene grȇde, ȍnda mȅte venčànicu. [3] Lovra Neštin Sviloš Ledinci Čortanovci Vrdnik Voganj Šuljam Golubinci Šatrinci Stari Slankamen Ugrinovci Surduk Bečmen Subotica Pačir Stapar Sivac Kula Lalić Novi Sad Turija Đurđevo Gospođinci Kać Banatsko Aranđelovo Novo Miloševo Melenci Itebej Taraš Aradac Botoš Jaša Tomić Sefkerin Dobrica Ilandža Veliko Središte Crepaja Alibunar Pančevo Dolovo Omoljica Deliblato Kovin Kajtasovo Ivanda Lovra Deska [1]# Zà kuću mi trȅbaju dvȇ vѐnčanice po trȋ vȃta. Begeč [1]
  6. Tȏ se zòve vènčanica, zato što od stȗba do stȗba tȃ grȃđa stòji nà tu vènčanicu. [4] [3] Đala Stari Banovci Boljevci Deronje Čurug Gospođinci Žabalj Kać Mokrin Srpska Crnja Radojevo Itebej Sakule [1]# Vѐnčanica, tȏ je na kòtārku. [3] Žitište [1]# Vȅnčanica dȑži nástrešnjicu. [3] Sanad [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Mile Popov, Svadba u severnom Banatu. — Rad, 18—19, 1969—1970, 29—72, str. 57.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 299.

Napomene[uredi]