naviljak

naviljak

naviljak (srpski, ćir. naviljak)[uredi]

Imenica[uredi]

naviljak, m

Oblici:

  1. -lka [1]

Značenja:

  1. Količina sena, slame, pokošene trave i sl. koja se odjedanput može zahvatiti vilama i poneti. Krašovo[1]

Primeri:

  1. Jèdan čòvek stòji fȕrt pod trȅš pa čȅka slȁmu i vȉlāma prȁvi nàviljak. [2] [3] [4] [5] Melenci Neštin Subotica Nadalj Čurug Gospođinci Žabalj Kać Begeč Novi Sad Titel Đala Banatsko Aranđelovo Novi Kneževac Mokrin Novo Miloševo Melenci Taraš Deska [1]
  2. Mȉ smo njȕ [detelinu] kàdgod kupili na nàvīljke, pa smo je plástili na njȉvi. Bačinci [1]
  3. Će da bȉde dȍsta jèdan náviljak, ni nè treba vȉše dȅteline; sȕtra ću jòpēt da donèsem. Jaša Tomić [1]
  4. Podaj konjma jedan naviljak sena. Jasenovo [1]
  5. Stȁvi nàviljak da zàdrži sȇno nà vilama. Novi Sad [1]
  6. Nàvīljci. Tȏ sámi ljȗdi prȁve sèbi za nòšēnje dȅteline i tráve. [6] Taraš Hrtkovci Platičevo [1]


Sinonimi:

  1. viljak [1]
  2. kolje [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 141.
  3. Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 127.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 23, 334, 396.
  6. Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.

Napomene[uredi]