keceljica

keceljica

keceljica (srpski, ćir. keceljica)[uredi]

Imenica[uredi]

keceljica, ž

Kategorije: dem.kol.


Oblici:

  1. kecelja [1]
  2. kecȅljica Vršac, kѐceljica [1]
  1. kèceljica [1]
  2. kèceljica Turija Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Đurđevo [2] [1]

Značenja:

  1. Mala, kratka kecelja. [1]
  2. Pljosnati pleh sa šiljkom koji se stavlja u čašicu na kraju osovine točka. [1]
  3. Metalni zavrtanj koji kroz kapslu učvršćuje levču za osovinu kolskog točka. [1]

Primeri:

  1. Ȍnd[a] s nòsile nȅke dìnglice, i kèceljice, i lȁkovane cìpele, bȇle zòknice. Novi Sad [1]
  2. Bȁba nas nȉkad níje púšćala u cȓkvu brez béle kèceljice, pa kad ȍdemo, ko paùljice da nàīđedu. [3] [2] Jaša Tomić Subotica Turija Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Đurđevo Begeč Šurjan Boka Neuzina Čenej [1]
  3. Sine, stavi keceljicu na štezlu da se ova ne aba. [4] Begeč Jamena Klenak Voganj Grabovci Sremska Kamenica Ogar Karlovčić Bajša Bačko Gradište Deronje Zmajevo Čenej Čenta [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  4. Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.

Napomene[uredi]