dura

dura

dura (srpski, ćir. dura)[uredi]

Uzvik[uredi]

dura, uzv.

Kategorije: uzv.


Oblici:

  1. dȕra, dȗra Vršac [1]

Značenja:

  1. Za zaustavljanje, umirivanje konja. [1]

Primeri:

  1. Dura, riđo, šta se muvaš?!. Begeč Kać Novi Sad Novo Miloševo Jasenovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.

Napomene[uredi]