صَرَعَ
Izgled
(preusmereno sa صرع)

Izgovor:
Značenja:
- oboriti
- srušiti
- baciti na tlo
- tresnuti o zemlju
- uplašiti
- spevati u polustihovima
Primeri:
- .صَرَعْتُ العَديَ عَلى الإَرضَ
- Oborio sam neprijatelja na zemlju.
| Značenje | Imperfekat | Perfekat | Glagolska vrsta |
|---|---|---|---|
| oboriti | يَصْرَعُ | صَرَعَ | 1. |
| silovito srušiti | يُصَرِّعُ | صَرَّعَ | 2. |
| rvati se s | يُصَارِعُ | صَارَعَ | 3. |
| / | / | / | 4. |
| poniziti se pred | يَتَصَرَّعُ | تَصَرَّعَ | 5. |
| boriti se međusobno | يَتَصَارَعُ | تَصَارَعَ | 6. |
| biti oboren | يَنْصَرِعُ | إِنْصَرَعَ | 7. |
| rvati se | يَصْطَرِعُ | إِصْطَرَعَ | 8. |
| / | / | / | 9. |
| / | / | / | 10. |
Suprotne reči:
- دَلَّلَ - maziti
Izreke i poslovice:
- .تُظَلِّلُ الشَّجَرَةُ كلَّ فَرْدٍ حَتى الذي يُريدُ أَنْ يَصْرَعَها
- Drvo daje svoju senku čak i onome koji želi da ga obori.
Asocijacije:
Izvedene reči:
- صَرْعٌ - epilepsija, glavobolja, migrena. odgovarajući suprotni deo, način, vrsta, oblik, stanje
- إِصْطِراعٌ - rvanje
- صِرْعَةٌ - obaranje, pad
- مُصارِعُ المُحْتَرِفِ gladijator
- مَصْرَعٌ - valište, bojište, arena. mesto pogibije, propast, smrt, udes
- مَصْروعُ المُخَدَّراتِ - žrtva narkotika
- صَرَعٌ - ludili, besnilo
- صِراعَةٌ - rvačka veština
- تََصْريعٌ - rimovanje prvog sa drugim polustihom
- صَريعُ الشَّرابِ - ogrezao u piću
- صِراعٌ - sukob, rat
Srodni članci sa Vikipedije:
Prevodi
[uredi]
|
|
Konjugacija glagola صَرعَ (ṣaraʿa) — Prva glagolska vrsta
| glagolska imenica المصدر |
||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| particip aktivni اسم الفاعل |
صَارِعٌ (ṣāriʿun) (ṣāriʿun) | |||||||||||
| particip pasivni اسم المفعول |
مَصْرُوعٌ (maṣrūʿun) (maṣrūʿun) | |||||||||||
| aktiv الفعل المعلوم | ||||||||||||
| jednina المفرد |
dvojina المثنى |
množina الجمع | ||||||||||
| 1. lice المتكلم |
2. lice المخاطب |
3. lice الغائب |
2. lice المخاطب |
3. lice الغائب |
1. lice المتكلم |
2. lice المخاطب |
3. lice الغائب | |||||
| indikativ perfekta الماضي |
m | صَرعْتُ (ṣaraʿtu) |
صَرعْتَ (ṣaraʿta) |
صَرعَ (ṣaraʿa) |
صَرعْتُمَا (ṣaraʿtumā) |
صَرعَا (ṣaraʿā) |
صَرعْنَا (ṣaraʿnā) |
صَرعْتُمْ (ṣaraʿtum) |
صَرعُوا (ṣaraʿū) | |||
| f | صَرعْتِ (ṣaraʿti) |
صَرعَتْ (ṣaraʿat) |
صَرعَتَا (ṣaraʿatā) |
صَرعْتُنَّ (ṣaraʿtunna) |
صَرعْنَ (ṣaraʿna) | |||||||
| indikativ imperfekta المضارع |
m | أَصْرعُ (ʾaṣraʿu) |
تَصْرعُ (taṣraʿu) |
يَصْرعُ (yaṣraʿu) |
تَصْرعَانِ (taṣraʿāni) |
يَصْرعَانِ (yaṣraʿāni) |
نَصْرعُ (naṣraʿu) |
تَصْرعُونَ (taṣraʿūna) |
يَصْرعُونَ (yaṣraʿūna) | |||
| f | تَصْرعِينَ (taṣraʿīna) |
تَصْرعُ (taṣraʿu) |
تَصْرعَانِ (taṣraʿāni) |
تَصْرعْنَ (taṣraʿna) |
يَصْرعْنَ (yaṣraʿna) | |||||||
| konjunktiv المضارع المنصوب |
m | أَصْرعَ (ʾaṣraʿa) |
تَصْرعَ (taṣraʿa) |
يَصْرعَ (yaṣraʿa) |
تَصْرعَا (taṣraʿā) |
يَصْرعَا (yaṣraʿā) |
نَصْرعَ (naṣraʿa) |
تَصْرعُوا (taṣraʿū) |
يَصْرعُوا (yaṣraʿū) | |||
| f | تَصْرعِي (taṣraʿī) |
تَصْرعَ (taṣraʿa) |
تَصْرعَا (taṣraʿā) |
تَصْرعْنَ (taṣraʿna) |
يَصْرعْنَ (yaṣraʿna) | |||||||
| jusiv المضارع المجزوم |
m | أَصْرعْ (ʾaṣraʿ) |
تَصْرعْ (taṣraʿ) |
يَصْرعْ (yaṣraʿ) |
تَصْرعَا (taṣraʿā) |
يَصْرعَا (yaṣraʿā) |
نَصْرعْ (naṣraʿ) |
تَصْرعُوا (taṣraʿū) |
يَصْرعُوا (yaṣraʿū) | |||
| f | تَصْرعِي (taṣraʿī) |
تَصْرعْ (taṣraʿ) |
تَصْرعَا (taṣraʿā) |
تَصْرعْنَ (taṣraʿna) |
يَصْرعْنَ (yaṣraʿna) | |||||||
| imperativ الأمر |
m | اصْرعْ (ṣraʿ) |
اصْرعَا (ṣraʿā) |
اصْرعُوا (ṣraʿū) |
||||||||
| f | اصْرعِي (ṣraʿī) |
اصْرعْنَ (ṣraʿna) | ||||||||||
| pasiv الفعل المجهول | ||||||||||||
| jednina المفرد |
dvojina المثنى |
množina الجمع | ||||||||||
| 1. lice المتكلم |
2. lice المخاطب |
3. lice الغائب |
2. lice المخاطب |
3. lice الغائب |
1. lice المتكلم |
2. lice المخاطب |
3. lice الغائب | |||||
| indikativ perfekta الماضي |
m | صُرِعْتُ (ṣuriʿtu) (ṣuriʿtu) |
صُرِعْتَ (ṣuriʿta) (ṣuriʿta) |
صُرِعَ (ṣuriʿa) |
صُرِعْتُمَا (ṣuriʿtumā) (ṣuriʿtumā) |
صُرِعَا (ṣuriʿā) (ṣuriʿā) |
صُرِعْنَا (ṣuriʿnā) (ṣuriʿnā) |
صُرِعْتُمْ (ṣuriʿtum) (ṣuriʿtum) |
صُرِعُوا (ṣuriʿū) (ṣuriʿū) | |||
| f | صُرِعْتِ (ṣuriʿti) (ṣuriʿti) |
صُرِعَتْ (ṣuriʿat) (ṣuriʿat) |
صُرِعَتَا (ṣuriʿatā) (ṣuriʿatā) |
صُرِعْتُنَّ (ṣuriʿtunna) (ṣuriʿtunna) |
صُرِعْنَ (ṣuriʿna) (ṣuriʿna) | |||||||
| indikativ imperfekta المضارع |
m | أُصْرَعُ (ʾuṣraʿu) (ʾuṣraʿu) |
تُصْرَعُ (tuṣraʿu) (tuṣraʿu) |
يُصْرَعُ (yuṣraʿu) (yuṣraʿu) |
تُصْرَعَانِ (tuṣraʿāni) (tuṣraʿāni) |
يُصْرَعَانِ (yuṣraʿāni) (yuṣraʿāni) |
نُصْرَعُ (nuṣraʿu) (nuṣraʿu) |
تُصْرَعُونَ (tuṣraʿūna) (tuṣraʿūna) |
يُصْرَعُونَ (yuṣraʿūna) (yuṣraʿūna) | |||
| f | تُصْرَعِينَ (tuṣraʿīna) (tuṣraʿīna) |
تُصْرَعُ (tuṣraʿu) (tuṣraʿu) |
تُصْرَعَانِ (tuṣraʿāni) (tuṣraʿāni) |
تُصْرَعْنَ (tuṣraʿna) (tuṣraʿna) |
يُصْرَعْنَ (yuṣraʿna) (yuṣraʿna) | |||||||
| konjunktiv المضارع المنصوب |
m | أُصْرَعَ (ʾuṣraʿa) (ʾuṣraʿa) |
تُصْرَعَ (tuṣraʿa) (tuṣraʿa) |
يُصْرَعَ (yuṣraʿa) (yuṣraʿa) |
تُصْرَعَا (tuṣraʿā) (tuṣraʿā) |
يُصْرَعَا (yuṣraʿā) (yuṣraʿā) |
نُصْرَعَ (nuṣraʿa) (nuṣraʿa) |
تُصْرَعُوا (tuṣraʿū) (tuṣraʿū) |
يُصْرَعُوا (yuṣraʿū) (yuṣraʿū) | |||
| f | تُصْرَعِي (tuṣraʿī) (tuṣraʿī) |
تُصْرَعَ (tuṣraʿa) (tuṣraʿa) |
تُصْرَعَا (tuṣraʿā) (tuṣraʿā) |
تُصْرَعْنَ (tuṣraʿna) (tuṣraʿna) |
يُصْرَعْنَ (yuṣraʿna) (yuṣraʿna) | |||||||
| jusiv المضارع المجزوم |
m | أُصْرَعْ (ʾuṣraʿ) (ʾuṣraʿ) |
تُصْرَعْ (tuṣraʿ) (tuṣraʿ) |
يُصْرَعْ (yuṣraʿ) (yuṣraʿ) |
تُصْرَعَا (tuṣraʿā) (tuṣraʿā) |
يُصْرَعَا (yuṣraʿā) (yuṣraʿā) |
نُصْرَعْ (nuṣraʿ) (nuṣraʿ) |
تُصْرَعُوا (tuṣraʿū) (tuṣraʿū) |
يُصْرَعُوا (yuṣraʿū) (yuṣraʿū) | |||
| f | تُصْرَعِي (tuṣraʿī) (tuṣraʿī) |
تُصْرَعْ (tuṣraʿ) (tuṣraʿ) |
تُصْرَعَا (tuṣraʿā) (tuṣraʿā) |
تُصْرَعْنَ (tuṣraʿna) (tuṣraʿna) |
يُصْرَعْنَ (yuṣraʿna) (yuṣraʿna) | |||||||