štetočina

štetočina

štetočina (srpski, lat. štetočina)[uredi]

Imenica[uredi]

štetočina, m/ž

Oblici:

  1. štȅtočina, štetòčina [1]
  2. štȅtočina Kać [1]

Značenja:

  1. Životinja koja nanosi štetu. [1]
  2. Osoba koja nanosi, pričinjava štetu. [1]

Primeri:

  1. Fàzān, sŕne, kad se lòve, a štѐtočine tȏ mȍž da ȕbiješ kàd god ȍćeš. [2] Vilovo Vrdnik Kać Opovo [1]
  2. Al su òni [leptirovi] jȃko štȅtočine, jȃko. Deronje [1]
  3. Ȍndak ȍma tȍ i pȓska radi štetòčine, tȉ cȓvi. Tomaševac [1]


Sinonimi:

  1. napast [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.

Napomene[uredi]