štetočina
štetočina
štetočina (srpski, lat. štetočina)[uredi]
Imenica[uredi]
štetočina, m/ž
Oblici:
Značenja:
Primeri:
- Fàzān, sŕne, kad se lòve, a štѐtočine tȏ mȍž da ȕbiješ kàd god ȍćeš. [2] Vilovo Vrdnik Kać Opovo [1]
- Al su òni [leptirovi] jȃko štȅtočine, jȃko. Deronje [1]
- Ȍndak ȍma tȍ i pȓska radi štetòčine, tȉ cȓvi. Tomaševac [1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.