ustan

ustan

ustan (srpski, lat. [[ustan {1}]])[uredi]

Imenica[uredi]

ustan, m

Značenja:

  1. Razgovorna, brbljiva osoba (obično dete). [1]

Primeri:

  1. Ȗstan ti je pusti, niko ga nadgovoriti. [2] [1]


Oblici:

  1. ȗsno, ȗsna [1]

Značenja:

  1. Koji lepo govori, priča, dobar govornik. [1]

Primeri:

  1. Ala je to ȗstan čovek! [2] [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Damjan Preradović, Nekoliko srpskih reči kojih nema u Vukovu rečniku. — LMS, 184, 1895, 83—111, str. 107.

Napomene[uredi]