sedlo

sedlo

sedlo (srpski, lat. sedlo)[uredi]

Imenica[uredi]

sedlo, s

Oblici:

  1. sѐdlo, sȅdlo [1]

Značenja:

  1. Sedište za jahača koje se pričvršćuje konju na leđa. [1]

Primeri:

  1. Mȅto ćȅbe nà njega, zѐngije, svȅ to, jel nísmo ѝmali sȅdlo. [2] Laćarak Novo Miloševo Farkaždin [1]
  2. Pošto kȍnjica níje mȍgo bȉti kod Jugoslovéna siròma čòvek, sàmo kòji je gȁzda, kòji mȍže dr̀žati sѐdlo i kònja. Martonoš Martonoš Begeč Deska [1]


Izrazi:

  1. Líči ti ("loše, ružno stajati (o odeći)"). Vršac [1]
  2. stoji mu ko magarcu ˜ ("isto"). [1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 47.

Napomene[uredi]