razgovárati

razgovárati

razgovárati (srpski, lat. razgovárati)[uredi]

Glagol[uredi]

razgovárati, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. razgovarati, razgòvāram, se [1]

Primeri:

  1. Između sȅbe razgòvāradu. [2] [3] [4] Deska Gospođinci Kikinda Novo Miloševo [1]
  2. I ȍnda ȏn s brȁtom razgováro. Martonoš [1]
  3. Ȍnda ćemo da razgovȃramo. [2] Pavliš Jaša Tomić Čenej [1]
  4. Jȃ sam se razgovárala sa tȏm njȇnom ròđakom. [2] Đala Novo Miloševo Farkaždin [1]


Sinonimi:

  1. razgovoriti [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 129. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv „Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam.” je definisano više puta s različitim sadržajem
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 120.
  4. Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 64.

Napomene[uredi]