r̀đavo

r̀đavo

rđavo (srpski, lat. rđavo)[uredi]

Prilog[uredi]

r̀đavo, pril.

Oblici:

  1. ȑđavo [1]

Značenja:

  1. Nepovoljno, loše. [1]

Primeri:

  1. Òni se zdrȁvo r̀đavo između sѐbe žívili. [2] Gospođinci [1]
  2. Mȉ nísmo pròšli tàko jȃko r̀đavo. Sombor [1]
  3. R̀đavō mi ѝzglēda. [3] [4] [2] Kać Mokrin Novo Miloševo Itebej Zrenjanin Perlez Senpeter [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 231. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv „Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine.” je definisano više puta s različitim sadržajem
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 342.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 285.

Napomene[uredi]