pričešće

pričešće

pričešće (srpski, lat. pričešće)[uredi]

Imenica[uredi]

pričešće, s

Oblici:

  1. prѝčēšće [1]
  2. prѝčēšće Turija, príčešće [1]

Značenja:

  1. Komad osvećenog hleba i vino koje pravoslavni vernici primaju od sveštenika kao znak oproštaja greha. [1]
  2. Crkveni obred pričešćivanja. Čerević[1]

Primeri:

  1. Svȁka dѐvōjka se mórala i mòmak pričéstiti pȑvo, prȋmi prѝčēšće. Beška [1]
  2. Ȍndak rȇdom idémo i prȋmimo prѝčēšće. Novi Sad [1]
  3. Kad je príčešće, kad ѝdem u cȓkvu. Elemir [1]
  4. Trȋ dȃna prid príčešće nѐ jemo mȑsnu ránu, pòstimo, a na jȕtrenje idémo ù crkvi, tȁmo dȍbimo na kašikícu vína iz putíra i nȁoru od pòpa. Boka Subotica Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Novo Miloševo Jaša Tomić Šurjan Neuzina Ivanda [1]


Sinonimi:

  1. pričest [1]


Izrazi:

  1. Prímitiprѝčēšće ("pričestiti se"; "Ȍndak rȇdom idémo i prȋmimo prѝčēšće"). Novi Sad [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]