pridávati

pridávati

pridávati (srpski, lat. pridávati)[uredi]

Glagol[uredi]

pridávati, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. prѝdājem, pridavati [1]
  2. -am, pridavati [1]

Značenja:

  1. Popustiti pred teškoćama, klonuti fizički i psihički. Melenci[1]

Primeri:

  1. Ȏn je kȕpio tȏ za muzѝjān, i štȁ dȍbije stȃro, vàjkadašnje: járam òd volōva, svȅ što gȍđ ȉma stȃro, ȏn je nòsijo i pridávo u tȃj muzѝjān — mùzēj — da se znà štȁ je po stȃrim bílo; skùpljāč bȉo. [2] Novo Miloševo [1]
  2. Ȏn odnѐse tȇ peškíre svȅ kȕći kod mòmka, kod òtog đuvѐgije što će da bȕdu svȁtovi, pa prѝda njѐgovoj mȁteri. [2] [3] [4] Kumane Gospođinci Mokrin Novo Miloševo Srpska Crnja Bašaid [1]
  3. Ȉmam još i svȋnje da prѝdam. Sanad [1]
  4. Prѝda se vȕna u zȃdrugu. Bačko Petrovo Selo [1]


Izvedene reči:

  1. prѝdati [1]


Sinonimi:

  1. davati [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 125. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv „Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine.” je definisano više puta s različitim sadržajem
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 41.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 76, 116, 120, 124, 132.

Napomene[uredi]