plač

plač

plač (srpski, lat. plač)[uredi]

Imenica[uredi]

plač, m ž

Značenja:

  1. Grupni plač žena prilikom odlaska udavače iz kuće. [1]

Primeri:

  1. Prilikom pozdravljanja [udavače] sa majkom uvek dolazi do plača, što se prenese i na ostale žene. Na selu, od ranijeg vremena, ovo zovu „plač matere božije". Devojka ne plače što joj je žao bilo koga iz kuće već obično od radosti što je proševina tako lepo završena i protiv njene volje ipak obavljena ( — NM NB Km Me). [2] [1]
  2. Tȏ su tàko plȁkali da je tȃ škȍlska prostòrija jȅcala od plȃči. Aradac [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Mile Popov, Svadba u severnom Banatu. — Rad, 18—19, 1969—1970, 29—72, str. 41.

Napomene[uredi]