krža

krža

krža (srpski, lat. krža)[uredi]

Imenica[uredi]

krža, ž

Kategorije: rib.ćurč.


Oblici:

  1. kŕža [1]

Značenja:

  1. Štap na koji se laptaroš oslanja dok izvlači mrežu. [1]
  2. Drveni štap sa savijenom drškom. [2] Krašovo[1]
  3. Alatka za struganje kože, lešenje. [1]

Primeri:

  1. Postoji laptaroš koji sa kržom — na tekućoj reki on radi sa kržom. Ima jedan pomoćni štap koji je od vesla onaj gornji deo napravljen kao paljak. To je zaši lje no i on s otim se od ba ča i mo že da ru ko vo di ka ko on že li sa mre žom. [3] Stari Slankamen [1]
  2. Krža — palica napravljena od sirovog pravog štapa pa pri vrhu savijena te se to uveže dok se ne osuši. Nosili starci. Pravili su je i jednostavnije ako nađu pogodno račvasto drvo. Jasenovo Izbište [1]
  3. Posle toga se samo koža (ne i vuna) ovlaži, ostruže „kržom” i „iščibuka” prutovima. [4] [1]
  4. Kŕža. Tako se zove alat s kojim ćurčije kože lȅšē. [5] [1]
  5. Onda se skȋda grȗbi slȏj kȍže, pòkožica òna, sa òvim. Tȏ je kŕža. Sò tim se òčisti kȍža i ȍnda bȕde gòtova. Fȋno òčisti. Š njóme se nȃjvȉše ȍčisti. [6] [7] Kovilj Jaša Tomić [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Jovan Živojnović, Kroz južni Banat (putničke beleške i razmišljanja). — LMS, 255, 1909, 37—64, str. 57.
  3. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  4. Rajko R. Nikolić, Šajkaška narodna nošnja. Srpske narodne nošnje u Vojvodini. Novi Sad (Matica srpska), 1953, 57—75, str. 60, 61.
  5. Damjan Preradović, Nekoliko srpskih reči kojih nema u Vukovu rečniku. — LMS, 184, 1895, 83—111.
  6. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).
  7. Stari zanati u Vojvodini. 1992, 340 str, str. 149.

Napomene[uredi]