dovѝtljiv

dovѝtljiv

dovѝtljiv (srpski, lat. dovìtljiv)[uredi]

Oblici:

  1. -o, dovitljiv, -a [1]


Primeri:

  1. On dobro uspeva u životu, dovitljiv je. Begeč [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]