distinktivan

distinktivan

distinktivan (srpski, lat. distinktivan)[uredi]

Pridev[uredi]

distinktivan -a, -o, prid.

Značenja:

  1. koji služi za razlikovanje [1]

  2. (značenje izvedeno preko sinonima) ret. distingviran ret., jedinstven, unikatan, drugojačiji ret., različan, atipičan, naročit, nesvakodnevan, originalan, nesličan, hrv. osebujan hrv., ekscentričan, nekonvencionalan, svojstven, redak, vanserijski, osobit, apartan, izuzetan, izvanredan, netipičan, odvojen, specijalan, partikularan, ekstravagantan, svojevrstan, drugojak, drugi, odelit, neočekivan, neobičan, izniman, pekulijaran ret., zaseban, drukčiji, nesvakidašnji, različit, neredovit, neprom. ekstra neprom., osoben, besprimeran, izdvojen, drugačiji, vanredan, neuobičajen, odličan, božanstven [1][n 1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

Napomene[uredi]

  1. Ovo značenje je izvedeno preko sinonima. Molimo vas da zamenite ovaj šablon odgovarajućim opisom značenja.