vunto

vunto

vunto (srpski, lat. vunto)[uredi]

Imenica[uredi]

vunto, m

Oblici:

  1. -òva [1]

Primeri:

  1. Tȏ se prȁvi ȍma kad se kȕpi sȇno na njȉvi još u vuntòve i onda se pȍsle vȍzi. Subotica [1]


Sinonimi:

  1. bagljov [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]