štene

štene

štene (srpski, ćir. štene)[uredi]

Imenica[uredi]

štene, s

Imenica[uredi]

štene, s

Imenica[uredi]

štene, s

Kategorije: pren. pogr.


Oblici:

  1. -eta [1]
  2. štène [1]
  3. štène [1]

Značenja:

  1. Mladunče psa. Čerević[1]
  2. Dete, dečak (obično nestašan, neposlušan). Čerević[1]

Primeri:

  1. Nè dīraj štène dok ne prȍgleda. [2] Laćarak Bačinci Subotica Pačir Turija Čurug Gospođinci Žabalj Kać Novo Miloševo Lovra Ivanda [1]
  2. Kad pođe u školu, valda će se uozbiljiti, a sad je pravo štene. [3] Čenej [1]
  3. A ono tvoje štene opet se potuklo. Ivanda Subotica Novo Miloševo Lovra [1]
  4. U sredini kruga zabodu jedno drvce od desetak santimetara, i to će biti „pop”, a svaki sebi spremi po jedno manje drvce, i to će biti „štene”, ali svaki svoje mora dobro poznavati. [4] [1]


Izvedene reči:

  1. štènādi [1]


Sinonimi:

  1. štenac [1]


Izrazi:

  1. Preseliti štence ("promeniti prijatelje, društvo"). Sombor [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  4. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 98.

Napomene[uredi]